Ista žena dvaput. Lijevo, u zidnom ogledalu s bijelim okvirom, kosa joj je začešljana prema desnoj strani kadra. Desno, zaslon mobitela prikazuje istu sliku zrcalno okrenutu.
  • Objašnjenja
  • Selfiji

Zašto na slikama izgledate drukčije nego u ogledalu

U ogledalu Vam lice izgleda sasvim u redu, a na fotografiji od iste večeri nekako čudno. Razlike su četiri: fotografija lice prikazuje obrnuto, s druge udaljenosti i zamrznuto u jednom trenutku, a Vi je uspoređujete s licem koje pamtite.

1. Ogledalo zamjenjuje lijevo i desno

Vlastito lice poznajete uglavnom iz ogledala. Svi ostali poznaju ga s druge strane stola, obrnuto. Madež koji je u Vašem ogledalu na lijevoj strani lica Vaši prijatelji vide na desnoj. Fotografija Vam pokazuje njihovu verziju.

To ne bi bilo važno da su lica simetrična. Blizu su toga, ali nikad posve: jedna obrva stoji malo više ili osmijeh vuče na jednu stranu. Studija iz 2014. to je izrazila brojkom. Istraživači su 100 zdravih dobrovoljaca skenirali u 3D-u, svaki sken zrcalili i položili preko izvornika. Dvije su se plohe u prosjeku razilazile za 0,8 mm.

Manje od milimetra zvuči kao ništa. No to lice gledate svaki dan svojeg života i znate koja je obrva viša. Na fotografiji je ona na drugoj strani. Lice nije postalo nakrivljenije, jer zrcaljenje male razlike samo prebaci na drugu stranu i ne dodaje nove. Postalo je nepoznato, a na vlastitom licu nepoznato je lako zamijeniti za pogrešno.

Neznanac nema taj problem. Nema poznatu verziju Vašeg lica s kojom bi uspoređivao, pa su mu fotografija i njezina zrcalna slika samo dva obična lica. To možete iskušati iz neznančeve perspektive: u nastavku je osam lica koja nikad niste vidjeli, svako prikazano dvaput.

 

Prepoznajte zrcalnu sliku

8 lica, svako prikazano dvaput. Jedna je kopija zrcaljena. Odaberite izvornik.

Osam selfija iz našeg skupa primjera. „Izvornik“ znači datoteku kakva je spremljena, a druga je kopija njezina zrcalna slika.

Ako ste uglavnom pogađali, to je očekivan rezultat. Na licu neznanca malo što ili ništa ne odaje koja je slika izvorna, a koja zrcalna, i obje izgledaju kao obična lica.

S vlastitim je licem drukčije, a psiholozi to ispituju od 1977. Te su godine tri istraživača fotografirala studentice u Milwaukeeju i sa svakog negativa izradila dvije fotografije, jednu normalnu i jednu obrnutu. Zatim su svaku studenticu pitali koja joj se više sviđa. Oko dvije trećine odabralo je obrnutu, lice iz vlastitog ogledala. Bilo ih je 21 od 33 u jednom istraživanju i 20 od 28 u drugom.

Priča se obično nastavlja tvrdnjom da su njihovi prijatelji radije birali pravu fotografiju. Ta je polovica klimavija. Prijatelji i partneri doista su naginjali pravoj fotografiji, ali kad su ih prvi put pitali, nijedan od dvaju rezultata nije bio statistički značajan. Tek je studija iz 2010. potvrdila obje polovice. Od 38 odraslih, njih 27 više je voljelo vlastitu zrcalnu sliku, a najmanje 29 pravu sliku kolega s kojima su radili godinu dana ili dulje. Ljudi koji ta lica nisu poznavali nisu pokazali značajnu sklonost ni jednoj verziji, a u tom ste položaju u testu bili i Vi.

To je sklonost, a ne zakon. U studiji iz 2023. 198 studenata biralo je između izvorne i zrcaljene vlastite fotografije. Kod obične fotografije sprijeda 59 % odabralo je izvornu, a 35 % zrcaljenu.

To je i cijeli trik filtra „inverted“ na TikToku. Filtar zrcaljeni pregled prednje kamere okreće natrag, onako kako Vas vide drugi. Ako Vam lice u njemu izgleda nakrivljeno, ništa se nije pomaknulo, promijenila se samo strana na kojoj se sve nalazi. Ljudi koji Vas poznaju tu verziju gledaju godinama.

2. Selfie je obično bliži od ogledala

Druga je razlika udaljenost, a ona mijenja oblik lica na slici.

Kamera stvari prikazuje to manjima što su dalje. Dvostruko dalje, upola manje. To vrijedi i unutar lica, jer je vrh nosa točka najbliža objektivu, a uši su najdalje. S drugog kraja sobe razmak između njih gotovo nije važan. Iz ispružene ruke iznosi otprilike četvrtinu udaljenosti do nosa, pa kamera nos prikaže osjetno većim od ušiju. Pomaknite klizač i gledajte uši.

3D sken muške glave, prikazan s udaljenosti 45 cm
Objektiv – nos
45 cm
Objektiv – uši
56 cm
Mjerilo ušiju prema nosu
80 %

3D sken stvarne glave, skaliran na visinu glave od 23 cm i snimljen virtualnom kamerom s rupicom s jedanaest udaljenosti. Svaki kadar prikazuje isti kvadrat od 31 cm oko lica, onako kako fotograf ispuni kadar s bilo koje udaljenosti. Muškarcu su na skenu oči zatvorene. Sken glave: Lee Perry-Smith, CC BY 3.0.

Račun iza klizača je kratak. Na ovom skenu uši su oko 11 cm iza vrha nosa. Postavite li objektiv 30 cm od nosa, uši su udaljene 41 cm, pa ih kamera prikazuje u 73 % mjerila nosa. Odmaknite se na 2 m i omjer je 200 prema 211, a uši su na 95 %.

Objektiv se u tom računu nigdje ne pojavljuje. Objektiv veće žarišne duljine ne mijenja perspektivu. S njim fotograf može stati dva metra dalje i svejedno ispuniti kadar, a posao obavlja udaljenost. Zato vodiči za portretnu fotografiju preporučuju snimanje takvim objektivom s otprilike dva do dva i pol metra. Objektivi i softver mobitela mijenjaju slike i na druge načine, ali perspektiva ovisi samo o udaljenosti.

Gdje su onda na tom klizaču selfie i ogledalo? Istraživači koji su pratili pokrete 58 ljudi dok snimaju selfije izmjerili su da je mobitel od nosa udaljen 43 do 45 cm (medijan). Ogledalo je dalje nego što se čini, jer je Vaš odraz jednako daleko iza stakla koliko Vi stojite ispred njega. Stanite 50 cm od ogledala u kupaonici i svoje lice gledate s otprilike jednog metra. Selfie se snima s manje od pola te udaljenosti.

Povećava li selfie nos za 30 %?

Možda ste to negdje pročitali. Brojka je stvarna, ali dolazi iz izračuna, a ne iz fotografija ljudi. Za rad sa Sveučilišta Rutgers iz 2018. istraživači su izradili geometrijski model prosječne glave. S kamerom na 30 cm nos modela širi je za 30 % kod muškaraca i 29 % kod žena nego s beskonačno udaljenom kamerom. Model tu širinu mjeri u odnosu na lice u razini jagodica, koje smješta pola duljine glave, oko 10 cm, iza obrva. To je račun s klizača, samo primijenjen na obrve i jagodice ondje gdje klizač uzima vrh nosa i uši.

Kad su istraživači mjerili fotografije stvarnih ljudi, brojke su bile manje, a mjerili su i druge stvari. Tim iz Dallasa 2022. je fotografirao 30 dobrovoljaca mobitelom s 30 cm i studijskom kamerom s 1,5 m. Na selfijima su nosovi bili 6,4 % dulji, a širina baze nosa nije se značajno promijenila. Studija iz 2024. na 12 ljudi utvrdila je da je srednji dio lica na fotografijama mobitelom s 30 cm okomito rastegnut za 12 %, opet u usporedbi s fotografijama s 1,5 m.

Te promjene zvuče malo. Dovoljne su da otežaju prepoznavanje. U eksperimentu iz 2017. ljudi su gledali parove fotografija i govorili prikazuju li obje istu osobu. Kad su obje fotografije bile snimljene s iste udaljenosti, ljudi koji ta lica nisu poznavali točno su prepoznali parove iste osobe u 97 % slučajeva. Kad je jedna bila snimljena s 32 cm, a druga s 2,7 m, uspjeli su u 69 %. Oni koji su lica poznavali ostali su blizu 100 %. Pomaknula se kamera, a neznancu je ista osoba u gotovo trećini slučajeva postala netko drugi.

3. Fotografija je jedan trenutak

Treća je razlika vrijeme. U ogledalu se Vaše lice kreće, a pokrećete ga Vi. Namjestite izraz, nagnete glavu pod kutom koji Vam se sviđa i pogledate. Fotografija iz tog kretanja izdvaja jedan trenutak, a mnogi od tih trenutaka padaju između dvaju izraza: pola treptaja, usta između dva glasa, pogled u stranu.

Šest zaustavljenih kadrova iste žene usred razgovora: pola treptaja, usne isturene usred riječi, podignute obrve uz otvorena usta, pogled u stranu, smijeh s čvrsto stisnutim očima i opušten osmijeh zatvorenih usta

Šest trenutaka jedne osobe dok govori. Kamera može uhvatiti bilo koji od njih.

Izgleda li proizvoljan trenutak doista lošije od lica u pokretu? Psiholozi su to 2012. ispitali i rezultat nazvali efektom zamrznutog lica (frozen face effect). Uzeli su internetske videosnimke 20 ljudi koji govore, izrezali 40 isječaka od po dvije sekunde i rastavili ih na 1 200 pojedinačnih sličica. Ocjenjivači su zatim isječke i pojedinačne sličice ocjenjivali po tome koliko su laskavi. U 91 % usporedbi koje nisu završile neriješeno sličica je izgubila od isječka iz kojeg potječe. S novom skupinom ocjenjivača ista su lica za privlačnost dobila 4,6 od 7 kao videosnimka i 3,9 kao nepomična slika.

Zbog dvije stvari to nije zadnja riječ. Prvi je eksperiment imao samo sedam ocjenjivača. A sličice su bile proizvoljni trenuci govora. Kad je drugi tim usporedio videosnimke 60 muškaraca s nepomičnim slikama odabranima tako da izgledaju neutralno i prirodno, prosječne se ocjene nisu značajno razlikovale. Proizvoljna sličica, dakle, najčešće izgleda lošije od lica u pokretu, a dobro odabrana ne mora. To je dobra vijest, jer birati možete.

I bez pokreta dvije fotografije iste osobe mogu izgledati kao dvoje ljudi. Istraživači su 2011. s interneta prikupili 40 fotografija, po 20 za svaku od dviju nizozemskih televizijskih voditeljica, i zamolili britanske dobrovoljce koji nisu poznavali nijednu od njih da fotografije razvrstaju na hrpe, po jednu za svaku osobu. Točan odgovor bile su dvije hrpe. Medijan je bio 7,5, a najčešći odgovor devet. Nizozemski dobrovoljci koji su voditeljice poznavali uglavnom su složili dvije. Svaka pojedina Vaša fotografija jedno je izvlačenje iz toliko širokog raspona.

4. Fotografiju uspoređujete s licem koje pamtite

Posljednja razlika uopće nije u fotografiji. Da biste zaključili da vlastita fotografija izgleda pogrešno, morate je s nečim usporediti, a to nešto Vaša je predodžba o vlastitom licu. Postoje dokazi da je ta predodžba pomalo laskava.

Nicholas Epley i Erin Whitchurch 2008. su fotografirali studente i od svake fotografije izradili niz verzija. Neke su u koracima od 10 % pretapali prema kompozitu privlačnih lica, a druge prema neprivlačnom licu. Poslije je svaki student vidio niz i pokušao pronaći pravu fotografiju. U prosjeku su birali verziju pomaknutu prema privlačnom kraju, za 6 % u jednom eksperimentu te za 12 % i 13 % u druga dva. Slično su postupili s licem prijatelja, a kod lica neznanca značajnog pomaka nije bilo.

Ako ste vidjeli da se ta studija citira, vjerojatno je to bilo uz brojku od 20 %. To je bila pojedinačna verzija koja je u jednom eksperimentu dobila najvišu ocjenu „ovo sam ja“, a ne prosječan izbor. Nismo pronašli ni registriranu replikaciju tog eksperimenta. Najbliža je potvrda studija iz 2019. u kojoj su ljudi birali među devet verzija vlastitog lica, postupno uljepšanih ili poružnjenih, i opet odabrali onu malo ljepšu.

Točna fotografija, dakle, možda gubi od malo ljepšeg lica u Vašoj glavi. To ne znači da je svaka fotografija koja Vam se ne sviđa točna. Ako možete pokazati što na slici ne valja, ove studije nisu razlog da se uvjerite u suprotno.

Ogledalo ili kamera: što je točnije?

Ni jedno ni drugo. Ogledalo Vaše lice prikazuje u pokretu, sa zamijenjenom lijevom i desnom stranom. Na nezrcaljenoj fotografiji lijevo i desno su onako kako ih vide drugi, ali nema pokreta. Uz to, svako od njih lice prikazuje sa svoje udaljenosti.

Korisnije je pitanje koji je prikaz najbliži onome što vidi druga osoba. Uzmimo običan slučaj, nekoga tko Vam sjedi nasuprot za stolom. Ta osoba Vaše lice vidi nezrcaljeno, u pokretu, s otprilike jednog metra. Tablica uobičajene prikaze Vašeg lica uspoređuje s te tri stvari. Tablica izostavlja lice koje pamtite, jer ono pripada Vama, a ne nekom od prikaza.

OgledaloLijevo i desnoZrcaljenoOdakle se gledaS dvostruke udaljenosti od Vas do staklaPokretU pokretu
Selfie na zaslonu, prije okidanjaLijevo i desnoZrcaljenoOdakle se gledaIz ispružene ruke, oko 45 cmPokretU pokretu
Spremljeni selfieLijevo i desnoPrema postavci u aplikaciji kamereOdakle se gledaIz ispružene ruke, oko 45 cmPokretJedan kadar
Fotografija koju je snimio netko drugiLijevo i desnoKako vide drugiOdakle se gledaS mjesta na kojem je ta osoba stajalaPokretJedan kadar
Vaš vlastiti prikaz u videopozivuLijevo i desnoZrcaljeno ako se ne isključiOdakle se gledaS mjesta na kojem je web-kameraPokretU pokretu
Ono što vide ostali u pozivuLijevo i desnoKako vide drugiOdakle se gledaS mjesta na kojem je web-kameraPokretU pokretu
Videosnimka na kojoj Vas je snimio netko drugiLijevo i desnoKako vide drugiOdakle se gledaS mjesta na kojem je ta osoba stajalaPokretU pokretu
Vi, osobi s druge strane stolaLijevo i desnoKako vide drugiOdakle se gledaS otprilike jednog metra, promjenjivoPokretU pokretu

Zelena boja označava polja koja se podudaraju s onim što vidi osoba s druge strane stola.

Nijedan redak nije Vaše pravo lice. Posljednji je samo njegov svakodnevni prikaz. Videosnimka koju netko drugi snimi s otprilike jednog metra podudara se s njim u sva tri stupca. Ogledalo, s pola metra, razlikuje se samo po lijevoj i desnoj strani. Spremljeni selfie razlikuje se po udaljenosti i po tome što je jedan kadar, a i po lijevoj i desnoj strani ako ga mobitel sprema zrcaljenog. Pregled selfija na zaslonu razlikuje se po lijevoj i desnoj strani te po udaljenosti.

Dva retka ovise o postavci i korisno je znati kako je namještena na Vašem uređaju. Na iPhoneu je pregled prednje kamere zrcaljen, a fotografija se zatim sprema obrnuto, osim ako je u postavkama kamere uključena opcija „Zrcali prednju kameru“. Na Samsung Galaxyjima isti se prekidač zove „Spremi autoport. kao pregledan“, a na Pixelima „Spremi selfie kao u pregledu“. Ako Vam se čini da se selfie okrene u trenutku kad ga snimite, doista se okrenuo. Zaslon Vam je pokazao zrcalnu verziju, a u galeriji je ostala ona druga.

Videopozivi isto rade s običnom web-kamerom. Zoomova postavka „Mirror my video“ (zrcaljenje vlastite slike) mijenja samo Vaš vlastiti prikaz. Teams u aplikaciji za računalo zrcali Vašu sliku ako to ne isključite, a postavka ne mijenja ono što dobivaju drugi. Meet zrcali Vaš vlastiti prikaz, a svima ostalima Vašu sliku prikazuje nezrcaljenu.

Što promijeniti kad se fotografirate

Lice koje pamtite ne možete promijeniti, ali ostale tri razlike u Vašim su rukama. Ovo vrijedi za prilike kad Vam fotografija treba. Kad imate nekoliko koje biste upotrijebili, stanite.

  • Odmaknite se. Udaljenost je najlakše popraviti. Naslonite mobitel metar i pol od sebe ili ga dajte nekome, koristite stražnju kameru, a izrežite poslije. Izrezivanje je bezopasno, jer izrezana fotografija zadržava proporcije udaljenosti s koje je snimljena. Kako sve postaviti, piše u našem vodiču za snimanje portreta mobitelom.
  • Snimite dvadesetak kadrova u jednom navratu, pa stanite. Jedan kadar je jedan trenutak, a efekt zamrznutog lica kaže da proizvoljan trenutak najčešće prolazi lošije od lica u pokretu. Uz dvadeset kadrova imate između čega birati. Brojka je naša, ne iz studije.
  • Provjerite kako Vaš mobitel sprema selfije. Ako ih sprema kao u pregledu, svaki selfie koji pošaljete zrcalna je verzija. Ta Vam je verzija poznata, ali ljudi koji Vas poznaju vide je obrnuto od uobičajenog, a svaki natpis iza Vas ispadne zrcalno okrenut.

Tko bi trebao odabrati Vašu fotografiju?

Postoji i druga skupina istraživanja u kojoj se ogledala uopće ne spominju. Postavila je jednostavno pitanje: tko bira bolje fotografije neke osobe, ona sama ili neznanac?

U prvoj studiji, sa Sveučilišta Novog Južnog Walesa, studenti su vlastite fotografije s Facebooka poredali po tome koliko im svaka sliči. Iste su fotografije poredali i neznanci koji su studenta vidjeli tek nakratko. Treća je skupina zatim pokušala najbolje rangirane fotografije povezati s osobom. Bila je uspješnija s izborom neznanaca nego s izborom samih studenata, a još uspješnija kad su se uprosječili poretci više neznanaca.

Druga se bavila dojmom, a ne sličnošću. U njoj su 102 studenta dala po dvanaest fotografija i ocijenila koliko je vjerojatno da bi svaku upotrijebili na profilu na društvenoj mreži, na profilu za upoznavanje i na profesionalnom profilu. Isto je za njih učinio i neznanac. Odabrane je fotografije zatim ocijenilo nekoliko stotina ocjenjivača na internetu. Izbor neznanaca ostavio je bolji prvi dojam. Ocjenjivači su osobe na tim fotografijama smatrali pouzdanijima i kompetentnijima. U privlačnosti razlika nije bila značajna.

Treća studija, iz Toronta, pronašla je srodan raskorak. Ljudi koji često snimaju selfije vlastiti su selfie ocijenili bolje od fotografije koju im je snimio eksperimentator. Vanjski ocjenjivači nisu.

Zašto bi neznanac birao bolje? Studije to ne govore, a četiri razlike nisu ispitivale. One su jedno moguće objašnjenje. Vlastitu fotografiju prosuđujete prema licu koje je zrcaljeno, u pokretu, viđeno s druge udaljenosti i zapamćeno kao malo ljepše, a neznancu ništa od toga ne smeta. Ono što studije pokazuju uže je. Kad će fotografiju prosuđivati neznanci, tuđi je izbor prošao bolje od vlasnikova.

Evo kako bismo to primijenili. To ide dalje od onoga što je izmjereno.

  1. Odlučite čemu fotografija služi. Prepoznatljivost i prvi dojam različiti su zadaci. U drugoj su studiji ljudi za različite vrste profila birali različite fotografije.
  2. Suzite izbor na one koje biste upotrijebili. Pravo veta ostaje Vama.
  3. Pitajte dvoje ili troje ljudi. U prvoj su se studiji ljudi slabo slagali oko toga koja fotografija najviše sliči osobi, pa jedno mišljenje nije dovoljno. Za sličnost pitajte ljude koji su Vas vidjeli uživo. Za prvi dojam pitajte ljude koji Vas ne poznaju, jer su bliži publici.
  4. Pitajte o zadatku. Na „Koja od ovih najviše sliči meni?“ ili „Zbog koje od ovih poželiš raditi sa mnom?“ dobit ćete korisniji odgovor nego na „Koja je najbolja?“

Što odabrana fotografija mora postići u veličini sličice, piše u našem vodiču za profilnu fotografiju na LinkedInu.

Gdje se tu uklapaju AI portreti

Mi izrađujemo AI portrete iz selfija, pa se sve ovo odnosi i na naš proizvod. Kad nam kupac kaže „ne izgleda kao ja“, moguća su dva uzroka i treba ih razlikovati.

Prvi je sve navedeno gore. Portret je jedan jedini kadar. U sedam parova selfija i portreta koje smo provjerili za ovaj tekst nijedan portret nije ispao zrcalno okrenut. Sedam parova nije jamstvo, ali ondje gdje to vrijedi, portret izrađen iz nezrcaljenih selfija prikazuje Vaše lice u orijentaciji koja Vam je manje poznata.

Drugi je uzrok model. Generirana fotografija može pogriješiti onako kako ne mogu ni ogledalo ni kamera. Model za slike može promijeniti lice. Može čeljust učiniti uglatijom, nos ravnijim ili lice nekoliko godina mlađim, a rezultat je laskava fotografija nekoga drugog. To zovemo odmakom od sličnosti i to je pogreška slike.

Oboje može biti na istoj slici i ne možete ih uvijek razlučiti. Kod prvoga pomaže drugo mišljenje. Netko tko Vas poznaje može reći vidi li na fotografiji Vas, iako potvrdan odgovor ne isključuje odmak. Da biste provjerili odmak, usporedite portret s više vlastitih fotografija i uzmite u obzir što udaljenost, kut i svjetlo čine čeljusti ili nosu. Udaljenost kamere ne premješta madež i ne skida licu deset godina.

A da biste odbili portret, ne morate ništa dokazivati. Ako Vama ne izgleda kao Vi, to je dovoljan razlog da ga ne upotrijebite.

AI portret generiran iz tog selfija: ista žena u tamnoplavom sakou i krem majici na krem studijskoj pozadini, kose začešljane na istu stranu

Selfie i portret koji je iz njega generirao Close Enough. U ovom su paru odjeća, svjetlo i pozadina novi, kosa pada na istu stranu, a madeži su na istim stranama lica.

Evo što mi poduzimamo. U plaćenoj verziji naša provjera pri učitavanju upozorava kad je lice šire od 55 % kraće stranice fotografije ili visinom prelazi 80 % te stranice, porukom „Vaše lice je preblizu kameri.“ Ona mjeri kadriranje, a ne udaljenost, i upozorenje možete zanemariti. Jedna kupnja donosi 24 portreta, pa ima prostora da neke odbacite. A novac vraćamo kad vrijede tri stvari: rezultati ne izgledaju kao Vi, nijedan od 24 nije upotrebljiv, a selfiji su snimljeni prema uputama. Javite nam se e-poštom u roku od 14 dana od kupnje.

Što Vam ovaj tekst ne može reći

  • Koliko je važna pojedina razlika. Nijedna od ovdje navedenih studija ne razdvaja sve četiri. Svaka je promatrala jednu od njih, na drugim ljudima i s drugim zadatkom.
  • Vrijedi li psihologija za svakoga. Geometrija vrijedi za svaku kameru. Nalazi o sklonostima, pamćenju i izboru fotografija potječu uglavnom od po nekoliko desetaka studenata. Studija iz 1977. fotografirala je samo žene, a za nekoliko nalaza nismo pronašli neovisnu replikaciju.
  • Vaše proporcije. Klizač se služi jednom skeniranom glavom, skaliranom na visinu glave od 23 cm. Vaša je glava drukčija.
  • Veličinu jednog rezultata. Od prve studije iz Novog Južnog Walesa mogli smo pročitati samo objavljeni sažetak, koji navodi smjer učinka, ali ne i brojku. Naš opis postupka potječe iz sažetka koji je objavilo sveučilište.
  • Gdje mi stojimo. Prodajemo portrete, a „zatražite drugo mišljenje o tome izgleda li kao Vi“ zgodan je zaključak za tvrtku čiji kupci katkad kažu da ne izgleda.

Tri stvari koje može značiti „ova fotografija ne izgleda kako treba“

Kad Vam, dakle, vlastita fotografija izgleda pogrešno, riječ je o jednoj od tri stvari.

Možda je to nepoznat prikaz Vašeg lica: nezrcaljen, s druge udaljenosti, uhvaćen u proizvoljnom trenutku. To su četiri razlike na djelu, a primjećujete ih uglavnom Vi.

Možda je slika promijenila Vaše lice. Generirana fotografija to može, a kamera ne može. To je pogreška slike i možete je odbiti a da ništa ne dokazujete.

Ili je fotografija točna, a ipak pogrešna za svoju namjenu. To je slučaj u kojem je, u dvjema studijama, tuđi izbor prošao bolje od vlasnikova. Pitajte nekoga.

Česta pitanja

Što je točnije, ogledalo ili kamera?

Ni jedno ni drugo. Ogledalo zamjenjuje lijevo i desno i lice Vam prikazuje s dvostruke udaljenosti od Vas do stakla. Kamera lijevo i desno ostavlja onako kako ih vide drugi, osim ako selfije sprema zrcaljene, a lice prikazuje s mjesta na kojem se nalazila. Nezrcaljena fotografija snimljena s otprilike jednog metra blizu je onoga što vidi osoba s druge strane stola.

Vide li me drugi obrnuto, kao u filtru „inverted“?

Da, u smislu da vide orijentaciju koju prikazuje filtar „inverted“, i oduvijek je tako vide. Filtar ne dodaje asimetriju. Prikazuje Vaše lice u orijentaciji koja Vam nije poznata. U eksperimentu iz 2021. 30 ljudi gledalo se u obično ogledalo i u ogledalo koje ne obrće sliku, a 73 % svoje je lice u drugome nazvalo manje simetričnim. Bilo je to isto lice.

Zašto mi lice na slikama izgleda nakrivljeno?

Svako je lice blago asimetrično. U 3D studiji na 100 zdravih dobrovoljaca prosječno odstupanje lica od njegove zrcalne slike iznosilo je 0,8 mm, mjereno kao srednje kvadratno odstupanje (RMS). Prosjek ne može reći koliko odstupa Vaše. Fotografija prikazuje istu asimetriju kao ogledalo, samo na drugoj strani. Ako Vam lice izgleda neravnomjerno samo na fotografijama ili u filtru „inverted“, jedno je objašnjenje nepoznata orijentacija.

Koja kamera pokazuje kako me vide drugi, prednja ili stražnja?

Stražnja, a i prednja kad se njezine fotografije ne spremaju zrcaljene. Važna je i udaljenost. Stražnja je kamera često dalje, jer mobitel drži netko drugi.

Ako loše izgledam na slikama, izgledam li loše i uživo?

Loša fotografija to ne pokazuje. Fotografija je jedan trenutak s jedne udaljenosti pri jednom svjetlu, a u jednom su eksperimentu ocjenjivači proizvoljne nepomične slike ocijenili lošije od istog lica u pokretu. Studije navedene ovdje ocjenjivale su fotografije i isječke drugih ljudi i nijedna ne može reći kako izgleda pojedina osoba. Ljudi oko Vas vide lice u pokretu.

Zašto loše izgledam na fotografijama koje snime drugi?

Fotografije koje snimi netko drugi obično su nezrcaljene, pa prikazuju orijentaciju koja Vam je najmanje poznata. Trenutak bira netko drugi, a svjetlo i kut nitko ne namješta za Vas. Svjetlo odozgo produbljuje sjene ispod očiju, a kamera ispod razine očiju pokazuje više brade. Udaljenost im često ide u prilog. S nekoliko metara proporcije su kao na portretu.

Zašto mi nos na selfijima izgleda velik?

Zato što je mobitel blizu. Na gornjem skenu glave kamera s 30 cm uši prikazuje u 73 % mjerila vrha nosa, pa nos uz njih izgleda velik. S 2 m uši su na 95 %. Držite mobitel dalje ili snimajte stražnjom kamerom s veće udaljenosti pa izrežite.

Zašto na Zoomu i drugim videopozivima izgledam drukčije?

Vaš je vlastiti prikaz obično zrcaljen, web-kamera često je bliže nego što bi sjedila osoba, a kamera laptopa gleda odozdo, ispod razine očiju. Ostali sudionici poziva dobivaju istu udaljenost i isti kut, ali nezrcaljeno.

Može li osoba biti privlačna, a nefotogenična?

Može. Nelaskava nepomična slika ne govori kako lice izgleda u pokretu. Ocjenjivači su proizvoljne sličice ocijenili lošije od isječka iz kojeg potječu. U studiji s videosnimkama 60 muškaraca ocjene nepomičnih slika odabranih tako da izgledaju neutralno nisu se značajno razlikovale od ocjena videosnimki.

Kako mogu vidjeti kako izgledam drugim ljudima?

Blizu je tome kratka videosnimka na kojoj govorite, ako je netko drugi snimi s otprilike jednog metra i približno u razini očiju. Prikazuje jedan kut gledanja u jednom danu.